Ko je bila Sveta Petka Sveta Petka
u narodu poznata I kao sveta Paraskeva, živela je u 11. veku. Rođena je u gradu Epivatu, blizu današnjeg Silistre na obali Mramornog mora, u tadašnjoj Vizantiji (danas područje Turske). Poticala je iz bogate i pobožne hrišćanske porodice, koja je decu vaspitavala u veri, skromnosti i milosrđu. Još kao devojčica, pokazivala je izuzetnu blagost i duboku duhovnost.
Legenda kaže da je jednom, dok je bila u crkvi, čula glas koji joj govori:
„Ostavi svet i pođi putem Hrista.“
U narodnom verovanju, ona čuva ženu, bolesnog čoveka, putnika i onoga ko u životu mora sam a to je, ponekad, svako od nas
Običaji za Svetu Petku
Petkovdan se obeležava 27. oktobra, i u mnogim krajevima Srbije žene tog dana ne rade teške poslove. Ne pletu, ne šiju i ne peru veš, jer se veruje da tada treba odmoriti i telo i dušu. Ujutru se pali sveća, često u crkvi, a ako je nema u blizini onda na prozoru doma. Veruje se da se na dan Svete Petke dešavaju čuda. Ljudi koji imaju neku bolest, tugu ili bilo kakvu patnju, čekaju ovaj praznik s nadom u srcu verujući da će ih svetiteljka pogledati, dotaći svojim blagoslovom i doneti im olakšanje.
U narodnoj svesti, Sveta Petka je uvek bila ona koja čuje, i kad niko drugi ne čuje. Ona kojoj se ne mora mnogo govoriti dovoljno je samo tiho reći: „Pomozi.“
Prema starom običaju, mlade devojke na Petkovdan beru cveće i njime kite dom, da bi u njemu vladali mir, ljubav i blagostanje. Kaže se i da devojčicama toga dana treba obući nove haljinice, kako bi ih kroz celu narednu godinu pratila radost i čista duša.
I danas kad se život meri rokovima i obavezama, u mnogim domovima tog dana vreme na trenutak stane. Žene obuku nešto svetlo, zamiriše tamjan, i makar na tren prisete se da su i one nečije ćerke, nečije unuke, i da u sebi nose snagu svih onih žena pre njih koje su verovale. Sveta Petka nas podseća da vera nije u velikim gestovima, nego u tihim molitvama. U onom trenutku kad sklopimo ruke, ne zato što moramo nego zato što osećamo.
Ako volite ovakve priče o starim običajima, narodnim verovanjima, o tome kako se nekada živelo, verovalo i nadalo
u mojoj knjizi „Srbija – Topla ljudska priča“ pronaći ćete još mnogo toga. Na njenim stranicama čuvam uspomene na narodne običaje, praznike, stare rituale i sitne radosti koje su činile svakodnevicu naših predaka. To je knjiga o Srbiji onakvoj kakva je u duši — jednostavna, topla i puna vere u dobro.